New blog

jos jedan dan isti kao onaj prije njega,i onaj prije njega i prije njega i tako vec 3 mjeseca.osjecam se kao oni osudenici u Guntanamu

koji nemaju pravo na posteno sudenje i odvjetnika.ja sam osudena bez prava na zalbu.mene se uopce nista ne pita.

nemam zivot uopce.sve se svodi na odlaske u shoping u kaufland i eventualne kave za ciju dozvolu trebam pitati 

gotovo cijelu obitelj.sto je zapravo sramota jer imam 28 god.i nikakva prava.kao one zene u Pakistanu ili Saudijskoj 

Arabiji.i one se zale.....pa zene ja zivim na zapadu i nisam evoluirala dalje od vas.ali nemam koga kriviti osim sebe

jer na kraju krajeva mogla sam zivjeti u njemackoj daleko od ovih idiota,ali ne.sad sam 28.god.ne zaposlena,sama,

i zivim kao u zatvoru.i da jos sam i zrtva obiteljskog nasilja.pa bas sam dobro izabrala!!!!zivot mi se svodi na dizanje,

uredivanje bake.shoping u kauflandu,kuhanje,uredivanje bake,pranje suda,peglanje,uredivanje bake i davanje tableta

i pravljenje vecere.i tako 7 dana tjedno,30 dana mjesecno i sljedecih bog dragi zna koliko.toliko sam vec ovisna o 

tabletama da bez njih ne mogu uopce.a kad 1-2 postanu premalo uzimat cu jos vise i vise dok ne crknem.jer to mi 

je jedino preostalo.sto uopce imam od zivota?za sto da uopce zivim?nagodinu nam je 10 god,od mature i moj zivot 

od mature do sada nije imao nijedan uspjeh nijednu veselu cinjenicu.NISTA!!!!!a sada sam svjesna da ni nece.

ja sam looser to znam.pa ako mi je sudbina otici u ludnicu kao ovisnica o ljekovima neka je!!!ionako nema pravde na 

svijetu.i kada se to dogodi nekaq me nitko ne posjecuje.neka me svi ostave na miru.mrzim samu sebe i sve sto 

postoji.nemogu se uhvatiti ni za sto i drzati se toga.zasto sam se ja uopce rodila,ZASTO????zasto boze????zasto?

jos jedan dan isti kao onaj prije njega,i onaj prije njega i prije njega i tako vec 3 mjeseca.osjecam se kao oni osudenici u Guntanamu

koji nemaju pravo na posteno sudenje i odvjetnika.ja sam osudena bez prava na zalbu.mene se uopce nista ne pita.

nemam zivot uopce.sve se svodi na odlaske u shoping u kaufland i eventualne kave za ciju dozvolu trebam pitati 

gotovo cijelu obitelj.sto je zapravo sramota jer imam 28 god.i nikakva prava.kao one zene u Pakistanu ili Saudijskoj 

Arabiji.i one se zale.....pa zene ja zivim na zapadu i nisam evoluirala dalje od vas.ali nemam koga kriviti osim sebe

jer na kraju krajeva mogla sam zivjeti u njemackoj daleko od ovih idiota,ali ne.sad sam 28.god.ne zaposlena,sama,

i zivim kao u zatvoru.i da jos sam i zrtva obiteljskog nasilja.pa bas sam dobro izabrala!!!!zivot mi se svodi na dizanje,

uredivanje bake.shoping u kauflandu,kuhanje,uredivanje bake,pranje suda,peglanje,uredivanje bake i davanje tableta

i pravljenje vecere.i tako 7 dana tjedno,30 dana mjesecno i sljedecih bog dragi zna koliko.toliko sam vec ovisna o 

tabletama da bez njih ne mogu uopce.a kad 1-2 postanu premalo uzimat cu jos vise i vise dok ne crknem.jer to mi 

je jedino preostalo.sto uopce imam od zivota?za sto da uopce zivim?nagodinu nam je 10 god,od mature i moj zivot 

od mature do sada nije imao nijedan uspjeh nijednu veselu cinjenicu.NISTA!!!!!a sada sam svjesna da ni nece.

ja sam looser to znam.pa ako mi je sudbina otici u ludnicu kao ovisnica o ljekovima neka je!!!ionako nema pravde na 

svijetu.i kada se to dogodi nekaq me nitko ne posjecuje.neka me svi ostave na miru.mrzim samu sebe i sve sto 

postoji.nemogu se uhvatiti ni za sto i drzati se toga.zasto sam se ja uopce rodila,ZASTO????zasto boze????zasto?

jos jedan dan isti kao onaj prije njega,i onaj prije njega i prije njega i tako vec 3 mjeseca.osjecam se kao oni osudenici u Guntanamu

koji nemaju pravo na posteno sudenje i odvjetnika.ja sam osudena bez prava na zalbu.mene se uopce nista ne pita.

nemam zivot uopce.sve se svodi na odlaske u shoping u kaufland i eventualne kave za ciju dozvolu trebam pitati 

gotovo cijelu obitelj.sto je zapravo sramota jer imam 28 god.i nikakva prava.kao one zene u Pakistanu ili Saudijskoj 

Arabiji.i one se zale.....pa zene ja zivim na zapadu i nisam evoluirala dalje od vas.ali nemam koga kriviti osim sebe

jer na kraju krajeva mogla sam zivjeti u njemackoj daleko od ovih idiota,ali ne.sad sam 28.god.ne zaposlena,sama,

i zivim kao u zatvoru.i da jos sam i zrtva obiteljskog nasilja.pa bas sam dobro izabrala!!!!zivot mi se svodi na dizanje,

uredivanje bake.shoping u kauflandu,kuhanje,uredivanje bake,pranje suda,peglanje,uredivanje bake i davanje tableta

i pravljenje vecere.i tako 7 dana tjedno,30 dana mjesecno i sljedecih bog dragi zna koliko.toliko sam vec ovisna o 

tabletama da bez njih ne mogu uopce.a kad 1-2 postanu premalo uzimat cu jos vise i vise dok ne crknem.jer to mi 

je jedino preostalo.sto uopce imam od zivota?za sto da uopce zivim?nagodinu nam je 10 god,od mature i moj zivot 

od mature do sada nije imao nijedan uspjeh nijednu veselu cinjenicu.NISTA!!!!!a sada sam svjesna da ni nece.

ja sam looser to znam.pa ako mi je sudbina otici u ludnicu kao ovisnica o ljekovima neka je!!!ionako nema pravde na 

svijetu.i kada se to dogodi nekaq me nitko ne posjecuje.neka me svi ostave na miru.mrzim samu sebe i sve sto 

postoji.nemogu se uhvatiti ni za sto i drzati se toga.zasto sam se ja uopce rodila,ZASTO????zasto boze????zasto?

za vrijeme gimnazijskih dana imali smo Beverly Hills,Melrose Place i Gilmoreice i Angelu i Jordana.nakon toga Felicity a jos poslje i Jack i Jill,i hrpu drugih serija vrijednih gledanja.sada imamo Tree HIll i premda je americka serija koja sa stvarnosti nema bas previse veze jos je jedina koja me moze prikovat za  fotelju i tv.ja sam prerasla sva ta teen sranja i moje serije su Ally,Betty,i slicne ali radnja Tree Hilla mi se pocela sve vise svidati.svada dviju frendica oko zbilja preslatkog decka.Pa sam se pocela pitati jeli vaznija frendica s kojom odrastas i djelis sve lose i dobro ili decko koji te bas ni ne ferma ali s tobom je eto jer ne zna sta bi sa sobom a ni osjecaji prema frendici nisu mu bas jasni.ja bih uvijek izabrala frendicu ali tko zna?mrznja prema ostalim zenama nekako je ukorjenjena u nama.decki ipak nemaju taj rivalitet medusobom kao mi.zna se da kada idemo van,ne uredujemo se zbog decki nego zbog drugih cura.u shoping nikada nejdemo sa mrsavijom frendicom a datum rasprodaja cuvamo kao POA tajne transkripte.pa kada sve zbrojimo,ispada da zensko prijateljstvo ni ne postoji.barem ono iskreno.mozda u serijama ili filmovima ali ne poznam nijednu djevojku kojoj bih odrecetirala sve svoje tajne,ili nedaj boze dala zivot za nju.tu ne racunamo zenske clanove obitelji jer to je ipak drukcije.krv nije voda pa tako one nisu suparnice nego saveznice!ja se zapravo osjecam kao Peyton,rastrgana izmedu odanosti i ljubavi.odanosti sebi i obecanju da se vise nikada necu zaljubiti ni osjecati i ljubavi(ili sto god to bilo)prema T.sva sreca pa ja za razliku od Payton ne moram birati  kao ona izmedu Brooke I Lucasa,ali osjecam se gotovo isto.moram birati izmedu zdravog razuma i srca.e,da je ovo Tree Hill,bilo bi jednostavno.rjesesenje bi doslo samo od sebe.ali ovo je stvarnost i rjesenja su najtezi dio.ili ih ni nema?ili su neke stvari takve kakve jesu bez promjene?